NemOj me gaZiti

Sta ce ti pjesnik?
Uvijek sam se izrazavala sa nekom rimom. Kretala se sa nekim ritmom. Imala lijepu rijec za svakog. Osmijeh mi nikad ne silazi sa lica. -> :D
Ponekad ni sama ne znam da objasnim kako gledam na neke stvari, tako da ne ocekujem ni da neko drugi razumije. Ko se nadje da me shvata, onda znam da je jedan mali odlomak moje duse.
Al to se nece desiti. Svaki covjek je jedinka u svijetu i ima drugaciji pogled na svijet i zivot oko sebe. Ne zamaram se ni da nadjem taj jedan mali dolomak koji kao da se negdje izgubio i nikako da ga eto pronadjem.
U svakom slucaju dobro se osjecam i ovako, na tom mjestu gdje fali mali djelic ima lufta pa uvijek mogu da si dam oduska bez pravdanja za ometanja nekog, ili nesto, ili neceg, ili sta ti ja znam.... :D
I zbog - radi - toga nemam neka velika ocekivanja :D

JA sam pjesnik, a moj zivot je ritam!

Povrijedi me.
Slobodno me povrijedi.
Ma ko mene jos moze da povrijedi?
Nemam vise sesnaest godina, nasmijeseni pajo ne spava vise u mom krevetu, i svoje omiljenu lutku sam bacila, i ti stvarno sad mislis da si bola vrijedan?
Ja ne znam koliko si ti opasan, al znam da ja nisam toliko strasljiva.
I dalje od svega mogu jos uvijek samo konja da zamislim, a princa ni na vidiku. Ponavljam se.
Da sam princeza, davno sam prestala vjerovati. A ne zivim vise ni u nekom svom svijetu. Uvijek sam gledala stvari realno, al je konj i dalje moja omiljena zivotinja i moja haman et ljubav.
Slobodno me gledaj, ali koliko ja da ujedem umijem, ti ne mozes ni da podneses.

Ja ostajem gore!
A ti ces na dno!!!
Ovog puta kuca casti.
Zivjeli!

FUCK OFF!!!!

Nikad nisam mastala o "princu na bijelom konju", koji ce jednog dana nenajavljen banuti u moj zivot i odvesti me na pocetak bajke u kojoj cemo zauvijek biti zaljubljeni i sretni.
Zaista nisam.
Jedino sto sam od takve scene jasno mogla da zamislim bio je konj.
Ali, kako mene zivot obicno demantuje, nije bilo cudno to sto je posle nekoliko mojih bezuspjesnih veza, jedan pravi muskarac ucinio da se osjecam kao princeza.
Pojavio se nenadano. Onako u mraku diska, istovremeno smjelo i stidljivo mi je mahnuo, dok u sledecm momentu preko zajednickih prijatelja vec je bio kod mene.
I prodjose tako 2 godine zabavljanja, uzivanja, igranja i svadje.
Ode i on.
Ostado sama.
Nasla sam drugog, ali i dalje zamisljam konja, koji ce mi donijeti mog princa.
Pravim se ravnodusna, al dusebriznici se uvijek pobrinu da saznam kad mi je u blizini. Na oko sam ravnodusna, al u sebi?? Ubjedjujem se da mi nista ne znaci. Da je prosla vec godina ipo, da nema vise nas, da nema potrebe za uzbudjenjem. Al ajde ti objasni srcu.
Nismo se vidjeli. Dobro je, ali toliko imam neku strasnu zelju da vidim njegove zelene oci, pune usne, osmijeh, pravilne crte lica........
Ali toliko je toga medju nama.....
Srce mi zadrhti na spomen njegovog imena.
Princevi ne postoje, to je bajka. Ni jedna ljubav nema sretan zavrsetak, jer ljubav nikad ne zavrsava. Uvijek je tu. Ona proganja!

Ko misli da je srecan, on je zaista srecan??

Fak... postoji li takav neko?? Licno ga nisam upoznala.

Nije ni bitno, bitno je da ja mislim da sam srecna, i da se, bar za sada, osjecam ok :D

A sve ostalo je nebitno. Mislim da je doslo vrijeme da napravim pausu, i ne razmisljam o koje kakvim glupostima, koje me se ne tice, ili koji mi jos manje trebaju. Jednostavno procitam sastav neke osobe i pocnem proucavati njenu psihu... to samo mogu ja.. :D

Inace, cool je ovaj osjecaj kad znas sta hoces, i kad stojis na zemlji sa 2 nogama.

Uvijek stojim na zemlji sa 2 noge, i povazda se bavim koje kakvim stvarim, raznim... Ali poneki put odlutam, i jednostavno zaboravim na nesto.

Ovako se osjecam bas nadmocno, kad znam da sam sve zavrsila sto sam trebala.

I kad imam osjecaj, da i ono sto dolazi, ma koliko bilo tesko, da ce brzo i lako biti iza mene. To je taj osjecaj koji ja volim. Drugi ne postoji =)

Al samo jos nikad nisam provalila, sta tacno treba da uradim, pa da ga se dobije.. :D hehe!

Ali ipak zahtijeva puno stresa, dok sve termine pohvatas, i zavrsis gomilu stvari.... Smori se covjek, i najradije bi zaspao i probudio se za par godina, kad vec i zaborave da postoji.

Al et....

Moze se i to...

Srecan covjek, je onaj koji to zaista i misli!

Peace peopLe.

Citamo se opet nekad tamo... :D

;)

Fuck, fuck, fuck..........

I mogla bi nabrajati do sutra. Es geht mir so alles am arsch.
I ova prigovaranja, i sav stres oko akademije i ucenja, i jednostavno sve...

Gotova sam....
Na rubu, malo mi fali il da dobijem slom zivaca il ucinim glupost kakvu.

Zapravo ovde pisem samo kad se sjebano osjecam. Koliko vec dugo nisam pisala? Dugo?? Aham, sigurno ima vec dugo.
Nisam se osjecala ni brilijantno. Onako prazno...
Svatko od nas je u stanju spoznati razliku dobrog i lošeg osjećaja koji se u tijelu budi, ali mi u svakodnevnom životu ne razmišljamo o tijelu nego o sebi.

Kako kaze ona izreka? :

Da se posjetimo...
Kurt Cobain rođen je 20.veljače 1967. god u Hoquaimu,savezna država Washington.
Roditelji mu se razvode 1976.god.
A 1986. god. on upoznaje Christa Novoselicha i osnivaju NIRVANU.
Albumi:
1.Bleach 1989.god za neovisnu tvrtku Sub Pop
2.Nevermind 1991.god za tvrtku Geffen koji ih dovodi do samog vrha popularnosti...
Kurt se 1992. ženi sa Courtney Love (bivša striptizeta) ali nakon albuma:
3.Incesticide
4.In Utero
Cobaina nalaze mrtvog pored ispaljene sačmarice u njegovom domu u Seattleu
8.travnja 1994.
Kremiran je i njegov pepeo je rasut po rijeci Wishkah.
A ja sam odabrala jedne od najvaznijih odlomaka iz knjige u kojem se nalaze sve stvari koje je on ikada napisao:od dnevika do malog papirica za podsjetu...

"Volim punk-rock.
Volim cure s čudnim očima.
Volim droge (ali moje tijelo i um mi ne dopuštaju da ih uzimam).
Volim strast.
Volim odigrati pogrešnu kartu.
Volim Vinil.
Volim se osjećati krivim zato što sam bijeli američki muškarac.
Volim iskrenost.
Volim imati jaka mišljenja.
(zapisano krajem osamdesetih)

Istim smo bolom dojeni.
Udarani, gazeni, na kraju slomljeni.
Prolaznost...
Secace se..
cesto...
povremeno...
zaborav!
Crno izbledi.
Belo se zaprlja.
Umiru, radjaju se,
pred nasim ocima...
u vecnost veruju

Ako zamislis liniju koja se pruza u beskonacnost...
Koja olovka moze povuci beskonacnu liniju?
Dobro zamisli da postoji.
Ko povlaci tu liniju?
Sama se iscrtava.
To znaci da se jos uvek iscrtava, zar ne?
Dakle kraj je na mestu koje se iscrtava upravo u ovom trenutku.
Ti nemas maste. Za mastu ne postoje granice.
Um je granica maste.
Kraj snova je budjenje.

Ne silazi sa chardaka
i ne pitaj gdje sam bio
zashto su mi ochi plachne
zbog chega sam suze lio

Stajao sam kraj mezara
i umrlu majku zvao
nosio joj dar od srca
ali joj ga nisam dao

Ne klepechi nanulama
kad silazish sa chardaka
sve pomislim, moja draga,
da silazi stara majka

"...imamo u duši i sve ono što je ikada živjelo u ljudskim dušama. Svi bogovi i đavoli koji su ikada postojali....svi se oni nalaze u nama, tu su kao mogućnosti, kao želje, kao izlazi."

Mesa Selimovic o Muslimanima